Što je tetanus i koliko je opasan: Sve što morate znati

Čak i najmanji rez od zarđale žice može postati ozbiljan zdravstveni problem ako se ne pristupa pažljivo pitanju tetanusa. Ova bakterijska infekcija često se zanemaruje sve dok ne dođe do komplikacija koje mogu biti fatalne.

Tetanus je ozbiljna bakterijska infekcija uzrokovana bakterijom Clostridium tetani koja ulazi u organizam kroz rane i proizvodi toksine koji utječu na živčani sustav, uzrokujući bolne mišićne grčeve i potencijalno smrt.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, tetanus ubije jednu osobu svake 11 minuta negdje u svijetu, što ga čini jednim od najsmrtonosnijih ali i najsprječivih oboljenja. Stručnjaci naglašavaju da pravilno razumijevanje simptoma, načina prijenosa i preventivnih mjera može značiti razliku između življenja i smrti. Upravo zbog toga važno je znati kako prepoznati znakove upozorenja prije nego što bude prekasno.

Što Je Tetanus – Osnovno Objašnjenje Ove Opasne Bolesti

Tetanus predstavlja akutnu bakterijsku infekciju koju uzrokuje bakterija Clostridium tetani – mikroorganizam koji proizvodi jedan od najmoćnijih poznatih toksina u prirodi. Ova bakterija živi u obliku spora koje se nalaze svugdje oko nas: u zemlji, prašini, životinjskim izlucima i čak na hrđavim predmetima.

Spore Clostridium tetani ulaze u organizam kroz bilo kakvu ranu – od sitnog ureza dok režemo povrće do dublje ozljede tijekom rada u vrtu. Problem nastaje jer se ove spore aktiviraju u uvjetima bez kisika, što znači da se u zatvorenim ranama počinju razmnožavati i proizvoditi tetanospazmin – neurotoksin koji blokira inhibicijske signale u živčanom sustavu.

Kako tetanus napada organizam:

Tetanospazmin putuje kroz živčane stanice do kralježnične moždine gdje ometa normalnu komunikaciju između neurona. Rezultat je nekontrolirani mišićni grčevi koji mogu biti toliko snažni da prekidaju kosti ili uzrokuju dislokacije zglobova. Najkarakterističniji simptom je “trizam” – ukočenost mišića čeljusti koja onemogućava otvaranje usta, zbog čega tetanus nose i naziv “brava na čeljusti”.

Kako Se Tetanus Prenosi I Gdje Se Bakterija Nalazi

Bakterija Clostridium tetani predstavlja jednu od najraširenijih prijetnji u našoj okolini, a njezin način prenošenja često iznenađuje ljude svojom jednostavnošću. Ova kovarна mikroorganizam čeka priliku kroz svakodnevne aktivnosti koje smatramo bezopasnima.

Clostridium Tetani – Uzročnik Tetanusa

Clostridium tetani je gram-pozitivna bakterija koja proizvodi spore otporne na ekstremne uvjete – mogu preživjeti desetljećima u zemlji, prašini i na predmetima. Ove spore podnose temperature do 100°C tijekom jednog sata, što objašnjava zašto se tetanus smatra globalnim zdravstvenim problemom.

Karakteristike bakterije:

Bakterija se prirodno nalazi u crijevima životinja, osobito konja i goveda, te se preko njihovog izmeta širi u tlo. Jednom kada spore dosegnu ranu bez pristupa kisiku, počinju se razmnožavati i proizvode tetanospazmin – toksin koji je 150 puta jači od strihnina.

Spore Clostridium tetani mogu ostati neaktivne godinama dok ne dosegnu idealne uvjete. U dubokim, zagađenim ranama gdje nema kisika, one se transformiraju u aktivne bakterije koje počinju lučiti smrtonosni toksin.

Najčešći Načini Infekcije

Tetanus najčešće ulazi u organizam kroz kontaminiranu ranu, no mnogi ljudi podcjenjuju koje vrste ozljeda predstavljaju rizik. Duboke, uske rane stvaraju idealne anaerobne uvjete za razvoj bakterije.

Najriskantniji tipovi rana:

• Rane od hrđavih čavala, žice ili metalnih predmeta
• Duboki ubodi iglama, šiljcima ili životinjskim zubima
• Opekline trećeg stupnja koje oštećuju dublje slojeve kože
• Otvorene prijelome kostiju s kontaminacijom zemljom
• Rane nastale pri radu u vrtu ili poljoprivredi

Hrđa sama po sebi ne uzrokuje tetanus, već je problem u tome što se hrđavi predmeti često nalaze u okolišu bogatom sporama. Čavao koji je godinama ležao u vlažnoj zemlji predstavlja savršenu kombinaciju – duboku ranu i kontaminaciju bakterijama.

Neočekivani načini zaraze:

• Tetovaže i piercing kod nestručnih izvođača
• Injekcije drogama kontaminiranim iglama
• Rane nastale pri obradi životinja na farmama
• Manje ogrebotine tijekom čišćenja podruma ili tavana
• Operativni zahvati u nehigijenskim uvjetima

Posebno su opasne rane koje se zatvaraju brzo na površini, ali ostaju kontaminirane dublje – poput uboda čavlom kroz cipelu. Takve ozljede stvaraju savršene anaerobne uvjete za razmnožavanje bakterija.

Incidencija tetanusa u Hrvatskoj iznosi 0,01-0,05 slučajeva na 100.000 stanovnika godišnje, što je rezultat uspješnih programa cijepljenja. Međutim, nevakciniranih osobi i dalje prijeti realna opasnost od ove bolesti kroz svakodnevne aktivnosti.

Simptomi Tetanusa – Prepoznavanje Znakova Bolesti

Prepoznavanje simptoma tetanusa može značiti razliku između života i smrti, jer se ova opasna bolest razvija postupno kroz nekoliko jasno definiranih stadija.

Rani Simptomi Tetanusa

Ukočenost čeljusti predstavlja najčešći i najkarakterističniji početni simptom tetanusa koji se javlja kod 75% oboljelih. Pacijenti najprije osjećaju težinu pri otvaranju usta, kao da im se čeljust “zabila”, a zatim dolazi do potpune nemogućnosti žvakanja ili govora. Ovaj trizam često se pogrešno pripisuje zubobolji ili temporomandibularnim poremećajima.

Bolovi u vratu i ramenim mišićima počinju kao blaga napetost koja podsjeća na “tortikollis” ili ukočen vrat nakon spavanja u neugodnom položaju. Mišići postaju sve tvrđi i bolniji, a pokretljivost glave značajno se smanjuje u roku od 24-48 sati.

Poteškoće s gutanjem nastaju zbog grčenja mišića grla i jednjaka, što može dovesti do aspiracije hrane ili tekućina u dišne putove. Pacijenti često opisuju osjećaj “knedle u grlu” koji se postupno pogoršava.

Glavobolje i razdražljivost javljaju se kao rezultat povećane mišićne napetosti i neuroloških promjena. Ovi simptomi često se zanemaruju jer se pripisuju stresu ili drugim benignijim uzrocima.

Napredni Stadij Bolesti

Generalizirani mišićni grčevi predstavljaju najopasnije manifestacije tetanusa koje se javljaju u naprednom stadiju. Ovi grčevi traju 1-4 minute, javljaju se svakih 5-10 minuta i mogu se okidati najmannjim podražajima – svjetlošću, zvukom ili dodirom.

Opistotonus označava karakterističnu poziciju tijela gdje se leđa savijaju unazad u luk zbog ekstremnog grčenja mišića. Glava i pete dodiruju podlogu, dok je tijelo podignuto u bolnu poziciju koja podsjeća na most.

Respiracijski problemi nastaju kada grčevi zahvate dijafragmu i međurebrene mišiće. Pacijenti mogu prestati disati tijekom napadaja, što zahtijeva hitnu mehaničku ventilaciju. Cijanoza i nedostatak kisika postaju vidljivi već nakon 30-60 sekundi.

Srčani poremećaji uključuju tahikardiju preko 150 otkucaja u minuti, ekstremnu hipertenziju i aritmije. Autonomni živčani sustav postaje potpuno nestabilan, što može dovesti do iznenadne smrti.

Specifični Oblici Tetanusa

Lokalizirani tetanus ograničava se na mišiće u blizini mjesta infekcije i često se javlja kod djelomično imuniziranih osoba. Grčevi ostaju lokalni i postupno se šire prema centralnim dijelovima tijela tijekom 2-3 tjedna. Ovaj oblik ima najbolju prognozu, posebno uz pravovremeno liječenje.

Cephalic tetanus nastaje nakon trauma glave ili kroničnih infekcija srednjeg uha i zahvaća kranijalne nerve. Najčešće se javlja paraliza facijalisa koja se kombinira s trizmom, što stvara grotesknu asimetriju lica. Inkubacija je kraća – samo 1-3 dana.

Neonatalni tetanus razvija se kod novorođenčadi zbog kontaminirane pupkovine i predstavlja najsmrtonosniji oblik bolesti. Dijete postaje razdražljivo, prestaje sisati, a zatim se razvijaju generalizirani grčevi koji mogu biti toliko intenzivni da uzrokuju frakture kostiju.

Rose spots ili crvenkaste pjege na koži javljaju se kod 15% pacijenata s generaliziranim tetanusom i ukazuju na tešku sistemsku infekciju. Ove promjene često se zanemaruju jer nisu specifične za tetanus, ali mogu pomoći u diferencijalnoj dijagnozi.

Koliko Je Tetanus Opasan – Statistike I Smrtnost

Brojke vezane uz tetanus govore jasnim jezikom – ova bolest predstavlja ozbiljnu prijetnju za život. Globalne statistike otkrivaju zabrinjavajuće podatke o smrtnosti koja može dosegnuti i 90% u određenim slučajevima.

Stopa Smrtnosti Od Tetanusa

Generalizirani tetanus nosi smrtnost od 10-20% čak i uz najbolju moguću medicinsku skrb. Ova stopa dramatično raste na 40-60% kod starijih osoba preko 60 godina života, jer njihov imunološki sustav slabije reagira na liječenje.

Cephalic tetanus, najrjeđi oblik bolesti, pokazuje smrtnost od 15-30%. Ovaj oblik se javlja kada su ozljede blizu glave i vrata, a grčevi počinju u mišićima lica prije širenja na ostatak tijela.

Neonatalni tetanus predstavlja najopasniji oblik s brutalno visokom stopom smrtnosti:

• 70-90% novorođenčadi umire bez adekvatnog liječenja
• Čak i uz intenzivnu skrb, smrtnost ostaje na 30-50%
• U nerazvijenim zemljama još uvijek uzrokuje smrt 49.000 novorođenčadi godišnje

U Hrvatskoj se godišnje registrira 2-5 slučajeva tetanusa, s prosječnom stopom smrtnosti od 20-25%. Ovi podaci uključuju uglavnom nevakciniranu populaciju ili osobe s neažuriranim cijepljenjem.

Najugroženije Skupine Stanovništva

Starije osobe iznad 65 godina čine najrizičniju skupinu zbog slabljenja imunološkog sustava i često neažuriranog cijepljenja. Njihova stopa smrtnosti dosže 60% čak i uz intenzivno liječenje u bolnici.

Novorođenčad i djeca do 5 godina predstavljaju drugu najugroženiju skupinu. Neonatalni tetanus se javlja kada se pupčana vrpca prereže nesterilnim instrumentima ili se rana kontaminira bakterijama iz okoliša. Ova situacija je česta u ruralnim područjima s ograničenim pristupom zdravstvenoj skrbi.

Nevakcinirana odrasla populacija nosi značajan rizik od teške bolesti. U Hrvatskoj se ova skupina uglavnom sastoji od osoba koje odbijaju cijepljenje iz vjerskih ili filozofskih razloga, te migranata bez adekvatne medicinske dokumentacije.

Poljoprivrednici i radnici u građevini izloženi su većem riziku zbog česte interakcije sa zemljom i hrđavim alatima. Njihove rane često se kontaminiraju sporama tetanusa, a fizički zahtjevan rad može odgoditi traženje medicinske pomoći.

Intravenozni korisnici droga susreću se s povećanim rizikom zbog korištenja kontaminiranih igala i čestih povreda kože. Statistike pokazuju da 15-20% slučajeva tetanusa u urbanim područjima povezano s ovom populacijom.

Osobe s dijabetesom i imunosupresijom pokazuju lošiju prognozu zbog smanjene sposobnosti borbe protiv infekcije. Njihova stopa smrtnosti može biti 2-3 puta viša od opće populacije, dosežući 30-40% čak i uz optimalno liječenje.

Tretman I Liječenje Tetanusa U Bolnici

Bolnično liječenje tetanusa predstavlja medicinsku bitku protiv vremena, gdje svaki sat može biti presudan za konačni ishod. Uspjeh ovisi o brzini reagiranja medicinskog tima i primjeni sveobuhvatnog pristupa koji kombinira antitoksine, antibiotike i intenzivnu podršku.

Hitno Medicinsko Zbrinjavanje

Antitoksin predstavlja prvu liniju obrane protiv tetanusa i mora se primijeniti što prije nakon postavljanja dijagnoze. Humani tetanus imunoglobulin (HTIG) neutralizira cirkulirajući toksin, no ne može ukloniti onaj koji je već vezan za nervno tkivo. Standardna doza iznosi 500-6000 jedinica ovisno o težini slučaja, a primjenjuje se intramuskularno ili intravenski.

Antibiotska terapija počinje istovremeno s antitoksinskim liječenjem kako bi se uništile bakterije koje proizvode toksin. Metronidazol se smatra lijekom izbora u dozi od 500 mg svakih 8 sati intravenski tijekom 7-10 dana. Alternativno se može koristiti penicilin G u dozi od 2-4 milijuna jedinica svakih 4-6 sati.

Mišićni relaksanti postaju ključni za kontrolu bolnih grčeva koji mogu biti toliko intenzivni da dovode do prijeloma kostiju. Diazepam se primjenjuje u visokim dozama od 10-40 mg svakih 2-8 sati, dok se u teškim slučajevima koriste nedepolarizujući blokatanti poput vekuronija.

Kirurška obrada rane mora se provesti što hitnije kako bi se uklonilo nekrotično tkivo i strana tijela koja mogu sadržavati spore bakterija. Agresivni debridement i irigacija rane pod visokim tlakom pomažu u uklanjanju anaerobne sredine pogodne za rast bakterija.

Respiracijska podrška postaje neophodna kod 60-70% bolesnika s generaliziranim tetanusom zbog špazma respiracijskih mišića. Mehanička ventilacija može biti potrebna tjednima, a trakeostomija se često izvodi kako bi se osigurao dugotrajan pristup dišnim putovima.

Dugotrajno Liječenje I Rehabilitacija

Intenzivna skrb traje prosjećeno 3-6 tjedana i zahtijeva kontinuirano praćenje vitalnih funkcija u uvjetima smanjene stimulacije. Bolesnici se smješavaju u tihe, zatamnjene sobe jer čak i najmanji podražaji mogu izazvati generalizirane grčeve.

Nutritivna podrška predstavlja važan segment liječenja jer bolesnici često ne mogu gutati tjednima. Nazogastrična sonda ili perkutana endoskopska gastrostomija osiguravaju adekvatnu prehranu s 25-35 kcal/kg dnevno i povišenim unosom proteina.

Prevencija komplikacija zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje redokito okretanje bolesnika, fizioterapiju i antikoagulantnu profilaksu. Duboke venske tromboze javljaju se u 15-25% slučajeva, dok su pneumonije česte zbog prolongirane mehaničke ventilacije.

Rehabilitacija počinje već tijekom akutne faze s pasivnim pokretima zglobova kako bi se spriječila kontraktura. Fizioterapeuti rade na održavanju pokretljivosti i snage mišića, dok psiholozi pomažu u suočavanju s traumom bolesti.

Oporavak je postupan i može trajati mjesecima nakon otpusta iz bolnice. Većina preživjelih oporavi se potpuno, no 10-15% zadržava blage neurološke posljedice poput hiperrefleksije ili povremenih mišićnih grčeva. Redoviti kontrolni pregledi prate napredak i omogućavaju pravovremeno prepoznavanje mogućih komplikacija.

Cijepljenje nakon preboljele bolesti ostaje obvezno jer tetanus ne ostavlja trajni imunitet. Kompletna vakcinacija provodi se nakon oporavka jer prirodna infekcija ne pruža zaštitu od ponovne pojave bolesti.

Cijepljenje Protiv Tetanusa – Najbolja Zaštita

Jedina pouzdana obrana protiv tetanusa je redovito cijepljenje koje razvija snažan imunitet protiv ove smrtonosne bakterijske infekcije. Program cijepljenja u Hrvatskoj omogućuje potpunu zaštitu kroz dobro osmišljenu shemu koja počinje već u najranijoj dobi.

Osnovni Program Cijepljenja

Osnovni program cijepljenja protiv tetanusa počinje u dobi od 2 mjeseca života kao dio kombiniranog DTaP cjepiva koje štiti od difterije, tetanusa i hripavca. Djeca prima ukupno pet doza kroz prvih šest godina života – u 2., 3., 4., 18. mjesecu i šestoj godini života.

Raspored osnovnog cijepljenja:

Efikasnost osnovnog programa iznosi 95-100% nakon primjene svih pet doza. Cjepivo stvara zaštitni imunitet koji traje 10-15 godina, što objašnjava potrebu za redovitim podsjetnim dozama kroz cijeli život.

Djeca koja nisu cijepljena po redovitom rasporedu mogu nadoknaditi propuštene doze bez potrebe za ponovnim početkom programa. Minimalni razmak između doza iznosi četiri tjedna za prve tri doze, dok se četvrta doza daje najmanje šest mjeseci nakon treće.

Podsjetna Cijepljenja Za Odrasle

Odrasli trebaju podsjetno cijepljenje svakih 10 godina kako bi održali zaštitni imunitet protiv tetanusa. U Hrvatskoj se preporučuje primjena Td cjepiva koje štiti od tetanusa i difterije, ili Tdap cjepiva s dodatnom komponentom protiv hripavca.

Preporučeni raspored za odrasle:

Svake osobe trebaju primiti podsjetnu dozu u 14. godini života kao dio programa školskog cijepljenja. Nakon toga, preporučuje se cijepljenje svakih deset godina do kraja života. Trudnice trebaju primiti Tdap cjepivo između 27. i 36. tjedna trudnoće tijekom svake trudnoće.

Posebne situacije zahtijevaju skraćene intervale cijepljenja. Kod kontaminiranih rana, osobe koje nisu primile podsjetnu dozu u zadnjih pet godina trebaju hitno cijepljenje. Za dublje ili prljavije rane, preporučuje se cijepljenje ako je prošlo više od pet godina od zadnje doze.

Rizičnim skupinama poput zdravstvenih radnika, poljoprivrednika, građevinskih radnika i onih koji rade s metalnim predmetima preporučuje se stroži pristup održavanju imuniteta. Ove osobe trebaju razmotriti cijepljenje svakih 5-7 godina umjesto standardnih 10.

Starije osobe iznad 65 godina trebaju posebnu pozornost jer njihov imunološki sustav slabije odgovara na cjepiva. Preporučuje se provjera razine antitijela i eventualno skraćivanje intervala između doza na osam godina.

Nuspojave podsjetnog cijepljenja su obično blage i uključuju lokalnu bolnost, crvenilo i blagi otok na mjestu uboda. Ove reakcije nestaju tijekom 24-48 sati i mogu se ublažiti hladnim oblogama i blagim analgeticima.

Prevencija Tetanusa U Svakodnevnom Životu

Svakodnevne aktivnosti kriju bezbroj prilika za kontakt s bakterijom tetanusa, no jednostavne preventivne mjere mogu značajno smanjiti rizik od infekcije. Ključ uspješne zaštite leži u kombinaciji pravilne njege rana i sigurnosnih mjera na radnom mjestu.

Pravilna Njega Rana I Ozljeda

Čišćenje rane mora započeti odmah nakon nastanka ozljede jer svaka minuta kašnjenja povećava rizik od infekcije. Prvo koriste čistu vodu pod pritiskom kako bi uklonili prljavštinu, kamančiće i strane čestice iz rane. Dublje rane od 5 milimetara zahtijevaju posebnu pažnju jer stvaraju idealne anaerobne uvjete za razvoj bakterije Clostridium tetani.

Dezinfekcija se provodi antiseptičnim otopinama poput joda, alkohola ili hidrogen peroksida koji ubijaju bakterije na površini kože. Stručnjaci preporučaju izbjegavanje pamuka koji može ostaviti vlakna u rani te korištenje sterilnih gaza ili čistih tkanina za čišćenje. Rane nastale hrđavim predmetima zahtijevaju temeljito ispiranje jer hrđa može nositi spore tetanusa dublje u tkivo.

Pravilno previjanje sprječava kontaminaciju i omogućuje pravilno cijeljenje rane bez stvaranja uvjeta pogodnih za razvoj bakterija. Prva pomoć uključuje zaustavljanje krvarenja pritiskom, pokrivanje sterilnom gazom i mijenjanje obloga jednom ili dva puta dnevno. Znakovi infekcije poput crvenila, otoka, topline ili gnoja zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju.

Duboke rane, ubodi i kontaminirane ozljede uvijek zahtijevaju liječničku procjenu status cijepljenja protiv tetanusa. Liječnik može prepisati profilaktičku dozu antitoksina ili hitno cijepljenje ovisno o prirodi ozljede i zadnjem datumu cijepljenja. Posebnu pozornost zahtijevaju rane nastale u vrtu, na gradilištu ili tijekom rada s životinjama.

Sigurnosne Mjere Pri Radu

Zaštitna oprema predstavlja prvu liniju obrane protiv ozljeda koje mogu dovesti do tetanus infekcije. Radnici u građevini, poljoprivredi i industriji trebaju nositi sigurnosne rukavice, čizme s čeličnim kappama i zaštitne naočale kako bi smanjili rizik od ozljeda hrđavim predmetima ili kontaminiranim alatima.

Održavanje alata u ispravnom stanju smanjuje vjerojatnost nastanka ozljeda koje mogu biti kontaminirane bakterijama tetanusa. Redovito čišćenje i uljenje alata sprječava nastanak hrđe koja može nositi spore bakterija. Električni alati trebaju redoviti servis jer oštećeni vodovi mogu dovesti do opeklina koje predstavljaju ulazna vrata za infekciju.

Sigurnost na radnom mjestu uključuje pravilno skladištenje materijala kako bi se izbjegli padovi teških predmeta koji mogu uzrokovati duboke rane. Radni prostori trebaju biti dobro osvijetljeni jer većina ozljeda događa se pri slaboj vidljivosti. Redovito uklanjanje otpada i održavanje reda smanjuje rizik od ozljeda o oštre ili hrđave predmete.

Posebne mjere opreza potrebne su pri radu s otpadom jer kontaminirani materijali mogu nositi visoke koncentracije bakterija tetanusa. Radnici u komunalnim službama trebaju biti redovito cijepljeni i koristiti pojačanu zaštitnu opremu uključujući maske za lice. Rukovanje medicinskim otpadom zahtijeva stroge protokole jer igle i skalpeli predstavljaju izuzetno visok rizik od infekcije.

Edukacija zaposlenika o rizicima tetanusa mora biti obvezni dio programa sigurnosti na radu jer mnogi radnici ne poznaju ozbiljnost ove bolesti. Poslodavci su dužni osigurati redovito cijepljenje zaposlenika izloženih povećanom riziku te voditi evidenciju o statusu cijepljenja svakog radnika.

Conclusion

Tetanus ostaje ozbiljnom medicinskom prijetnjom koja može pogoditi bilo koga bez obzira na dob ili zdravstveno stanje. Usprkos tome što se radi o potpuno sprečivoj bolesti, statistike pokazuju da još uvijek odnosi živote širom svijeta.

Ključ uspješne borbe protiv tetanusa leži u kombinaciji redovitog cijepljenja i odgovorne skrbi o ranama u svakodnevnom životu. Svaka osoba treba biti svjesna važnosti održavanja ažurnog imuniteta kroz cijepljenje svakih deset godina.

Brzina reakcije u hitnim situacijama može biti presudna – svaka kontaminirana rana zahtijeva trenutnu medicinsku procjenu i eventualno hitno cijepljenje. Prevencija je uvijek jeftinija i sigurnija od liječenja ove opasne bolesti.

Zdravstveni sustav Republike Hrvatske omogućuje svim građanima pristup kvalitetnom cijepljenju i medicinskoj skrbi, što čini tetanus rijetkom pojavom u našoj zemlji.

Često postavljana pitanja

Što je tetanus i kako se prenosi?

Tetanus je akutna bakterijska infekcija uzrokovana bakterijom Clostridium tetani koja proizvodi snažan neurotoksin. Bakterija ulazi u organizam kroz kontaminirane rane, posebno duboke ubode, rezove od hrđavih predmeta ili opekline. Spore bakterije mogu preživjeti desetljećima u zemlji i na predmetima, a aktiviraju se u uvjetima bez kisika.

Koji su glavni simptomi tetanusa?

Najkarakterističniji simptom tetanusa je “trizam” – ukočenost mišića čeljusti koja onemogućava otvaranje usta. Ostali simptomi uključuju bolne mišićne grčeve, ukočenost vrata i ramena, poteškoće s gutanjem, glavobolje i razdražljivost. U naprednom stadiju mogu se javiti generalizirani grčevi cijelog tijela i respiracijski problemi.

Koliko je tetanus opasan po život?

Tetanus je izuzetno opasna bolest s visokom stopom smrtnosti. Generalizirani tetanus ima smrtnost od 10-20% uz najbolju medicinsku skrb, dok kod starijih osoba stopa raste na 40-60%. Neonatalni tetanus nosi smrtnost od 70-90%. Prema WHO-u, tetanus ubija jednu osobu svake 11 minuta globalno.

Kako se liječi tetanus?

Liječenje tetanusa zahtijeva hitnu hospitalizaciju i intenzivnu skrb. Terapija uključuje primjenu humanog tetanus imunoglobulina za neutralizaciju toksina, antibiotike (metronidazol ili penicilin), mišićne relaksante za kontrolu grčeva i kiruršku obradu rana. Često je potrebna respiracijska podrška, a liječenje može trajati 3-6 tjedana.

Kako se mogu zaštititi od tetanusa?

Jedina pouzdana zaštita od tetanusa je redovito cijepljenje. Osnovni program počinje u dobi od 2 mjeseca kao dio DTaP cjepiva. Djeca primaju pet doza kroz prvih šest godina, a odrasli trebaju podsjetno cijepljenje svakih 10 godina. Efikasnost cijepljenja iznosi 95-100% nakon primjene svih doza.

Što učiniti ako se poranim na hrđav predmet?

Odmah očistite ranu tekućom vodom i sapunom, dezinficirajte je i potražite medicinsku pomoć. Ako niste sigurni o statusu cijepljenja ili je prošlo više od 5-10 godina od zadnjeg cijepljenja, potrebno je hitno podsjetno cijepljenje. Kod kontaminiranih rana liječnik može preporučiti i tetanus imunoglobulin.

Može li se tetanus dobiti više puta?

Da, tetanus se može dobiti više puta jer preboljela bolest ne ostavlja trajni imunitet. To znači da osobe koje su prebolile tetanus i dalje trebaju redovito cijepljenje kako bi se zaštitile od ponovne infekcije. Jedina pouzdana dugotrajka zaštita je održavanje imuniteta kroz cijepljenje.