Što je plućna embolija i 6 načina kako je otkriti

Plućna embolija predstavlja ozbiljno medicinsko stanje koje može ugroziti život u samo nekoliko minuta. Ova opasna komplikacija nastaje kada se krvni ugrušak zabije u plućne arterije i blokira protok krvi, što može dovesti do zatajenja disanja i srčane smrti.

Plućna embolija je blokada plućnih arterija uzrokovana krvnim ugrušcima koji se najčešće formiraju u nogama. Rano prepoznavanje simptoma kao što su nagla kratkoća daha, bol u prsima i ubrzani puls može spasiti život pacijenta.

Brojni ljudi ne prepoznaju rane znakove upozorenja jer simptomi mogu biti suptilni ili se mogu zamijeniti s drugim stanjima. Međutim, poznavanje šest ključnih metoda otkrivanja može značiti razliku između pravovremenog liječenja i potencijalno fatalnih posljedica. Stručnjaci ističu da svaka minuta računa kada se radi o ovom medicinskom hitnom slučaju.

Što Je Plućna Embolija – Definicija I Osnovne Informacije

Plućna embolija predstavlja akutno medicinsko stanje koje nastaje kada krvni ugrušak blokira jednu ili više arterija u plućima. Ova situacija može dovesti do ozbiljnih komplikacija pa čak i smrti u vrlo kratkom vremenu.

Uzroci Nastanka Plućne Embolije

Venski tromboembolizam predstavlja najčešći uzrok plućne embolije, pri čemu se krvni ugrušci najčešće formiraju u dubokim venama nogu ili zdjelice. Ovi ugrušci putuju kroz cirkulacijski sustav i dosežu plućne arterije gdje uzrokuju začepljenje.

Duboka venska tromboza (DVT) odgovorna je za preko 90% svih slučajeva plućne embolije. Ugrušci se obično formiraju u venama listova, bedara ili zdjelice, a potom se otrgnu i putuju prema plućima kroz inferior venu kavu i desno srce.

Masna embolija može nastati nakon prijeloma dugih kostiju, posebno bedrene kosti, kada se masne čestice iz koštane srži oslobode u krvotok. Ovo stanje češće pogađa mlađu populaciju i obično se javlja 24-72 sata nakon traume.

Zračna embolija predstavlja rijetku ali ozbiljnu komplikaciju koja može nastati tijekom medicinskih zahvata poput postavljanja centralnog venskog katetera ili tijekom podvodnog ronjenja. Mjehurići zraka blokiraju plućne kapilare i ometaju normalnu razmjenu plinova.

Amnijska embolija javlja se tijekom poroda kada amnijska tekućina uđe u majčin krvotok kroz placentu. Ovo stanje ima stopu smrtnosti do 80% i predstavlja jednu od najčešćih uzroka majčinske smrti povezane s porodom.

Faktori Rizika Za Razvoj Embolije

Produžena nepokretnost značajno povećava rizik od nastanka plućne embolije zbog usporavanja protoka krvi u venama. Dugotrajno sjedenje tijekom putovanja avionom duže od 4 sata, ležanje u bolnici ili mirovanje nakon operacije stvaraju idealne uvjete za formiranje ugrušaka.

Kirurški zahvati predstavljaju značajan faktor rizika, posebno ortopedske operacije poput ugradnje umjetnog kuka ili koljena. Rizik se povećava zbog kombinacije faktora – oštećenja tkiva tijekom operacije, aktivacije sustava zgrušavanja i produljene nepokretnosti nakon zahvata.

Hormonska terapija i kontracepcija utjeću na sustav zgrušavanja krvi i povećavaju sklonost ka stvaranju ugrušaka. Žene koje koriste oralne kontraceptive imaju 3-6 puta veći rizik, dok se kod hormonske nadomjesne terapije rizik udvostručuje.

Trudnoća i babinje donose prirodne promjene u sustavu zgrušavanja krvi koje služe zaštiti od krvarenja tijekom poroda, ali istovremeno povećavaju rizik od nastanka ugrušaka. Rizik je posebno povišen u trećem tromjesečju i prvih šest tjedana nakon poroda.

Maligne bolesti mijenjaju sustav hemostaze i čine krv sklonijom zgrušavanju. Aktivni rak povećava rizik od plućne embolije čak 4-7 puta, a kemoterapija dodatno pogoršava situaciju aktivacijom prokoagulantnih faktora.

Prethodna tromboembolijska bolest predstavlja najsnažniji prediktor budućih epizoda, s rizikom od recidiva koji dosega 30% u prve dvije godine. Pacijenti s prethodnom plućnom embolijom ili dubokom venskom trombozom zahtijevaju poseban oprez i često dugotrajnu antikoagulantnu terapiju.

Prvi Način – Prepoznavanje Tipičnih Simptoma Plućne Embolije

Prepoznavanje ranih znakova plućne embolije može biti presudno za spašavanje života. Simptomi se često javljaju naglo i mogu varirati ovisno o veličini ugruška i zahvaćenoj količini plućnog tkiva.

Nagla Otežana I Bolna Disanja

Dispneja se javlja kod preko 90% pacijenata s plućnom embolijom i često predstavlja prvi alarmantni znak. Pacijenti opisuju osećaj da ne mogu dovoljno duboko udahnuti ili da im “nedostaje zraka” bez obzira na trud.

Karakteristično je da se disanje otežava naglo, za razliku od postupnog pogoršanja kod kroničnih bolesti poput astme ili KOPB-a. Mnogi pacijenti izvještavaju da im se čini kao da disaju kroz slamčicu ili da imaju “težinu na prsima”.

Težina simptoma direktno korelira s opsegom embolije – manji ugrušci mogu uzrokovati blagu otežanu disanje tijekom fizičke aktivnosti, dok masivne embolije dovode do ozbiljne dispneje čak i u mirovanju. Neki pacijenti također osjećaju potrebu za sjedanjem ili spuštanjem glave prema dolje kako bi lakše disali.

Bol U Prsima Koji Se Pojačava Pri Disanju

Pleuritička bol zahvaća približno 75% pacijenata s plućnom embolijom i ima specifične karakteristike koje je razlikuju od drugih vrsta bolova u prsima. Ova bol se tipično javlja iznenada i lokalizirana je u određenom dijelu prsnog koša.

Najvažnija karakteristika je pojačavanje bola pri dubokom udisaju, kašljanju ili promjeni položaja tijela. Pacijenti često opisuju oštar, ubodni bol koji “probada” ili “reže” kroz prsni koš. Za razliku od srčanog infarkta gdje je bol uglavnom centralna i pritišća, pleuritička bol kod embolije može biti lokalizirana na bilo koju stranu prsnog koša.

Bol se može širiti prema ramenu ili leđima na zahvaćenoj strani i često se pogoršava pri ležanju na zahvaćenu stranu. Neki pacijenti instinktivno drže ruku preko bolnog područja i plitko dišu kako bi izbjegli pojačavanje bola. Važno je napomenuti da intenzitet bola ne korelira nužno s ozbiljnošću embolije – i manji ugrušci mogu uzrokovati značajnu pleuritičku bol.

Drugi Način – Praćenje Fizičkih Znakova Na Tijelu

Fizički znakovi na tijelu mogu otkriti prisutnost plućne embolije prije nego što se simptomi potpuno razviju. Ovi znakovi često su prvi vidljivi indikatori da nešto nije u redu s cirkulacijom.

Cijanoza I Promjena Boje Kože

Cijanoza predstavlja plavo obojenje kože koje nastaje kada krv nema dovoljno kisika, a kod plućne embolije javlja se kao rezultat smanjene oksigenacije krvi. Najčešće se uočava oko usana, noktiju i vrha nosa kao modrikasta nijansa koja se razlikuje od prirodne boje kože.

Promjena boje kože može varirati od blijede do sivkaste, ovisno o ozbiljnosti embolije. Pacijenti često pokazuju karakterističnu sivkastu boju lica koja se javlja zbog smanjenog protoka krvi kroz pluća. Ova promjena boje posebno je izražena kod osoba s tamnjom kožom, gdje se može manifestirati kao tamnije obojenje područja oko usana i očiju.

Periferna cijanoza zahvaća ekstremitete – pršćiće ruku i nogu postaju plavo-ljubičasti, što može biti jedan od najranijih znakova upozorenja. Medicinski stručnjaci napominju da se cijanoza javlja kada saturacija kisika u krvi padne ispod 85%, što predstavlja ozbiljan znak da pluća ne mogu adekvatno oksigenirati krv.

Ubrzani Puls I Srčani Ritam

Tahikardija ili ubrzani srčani ritam predstavlja jedan od najčešćih fizičkih znakova plućne embolije, javljajući se kod preko 80% pacijenata. Normalni srčani ritam u mirovanju kreće se između 60 i 100 otkucaja u minuti, dok kod plućne embolije može dosegnuti 120-150 otkucaja u minuti.

Srce ubrzava ritam kao kompenzacijski mehanizam – pokušava pumpati više krvi kroz blokiran krvotok kako bi održalo dovoljnu oksigenaciju tkiva. Puls postaje ne samo ubrzani već i slabi, što se može osjetiti pritiskom na zapešće ili vrat.

Aritmije ili nepravilni srčani ritam javljaju se kod težih slučajeva embolije kada srce postaje preopterećeno. Pacijenti često osjećaju “lupanje srca” ili “preskakanje otkucaja”, što može biti praćeno osjećajem slabosti ili vrtoglavice.

Važno je napomenuti da se ubrzani puls može javiti i iz drugih razloga, ali u kombinaciji s drugim simptomima plućne embolije predstavlja ozbiljan znak upozorenja koji zahtijeva hitnu medicinsku pomoć.

Treći Način – Medicinska Dijagnostička Testiranja

Medicinski profesionalci danas raspolažu preciznim dijagnostičkim alatima koji mogu otkriti prisutnost plućne embolije sa visokom točnošću. Ova testiranja predstavljaju zlatni standard u dijagnostici embolije.

CT Angiografija Pluća

CT angiografija pluća predstavlja najnapredniju i najprecizniju dijagnostičku metodu za otkrivanje plućne embolije u modernoj medicini. Ovaj sofisticirani test koristi naprednu računalnu tomografiju u kombinaciji s kontrastnim sredstvom koje se ubrizgava intravenski, omogućavajući liječnicima da vizualiziraju krvne žile u plućima s iznimnom jasnoćom.

Postupak traje između 10 i 15 minuta, tijekom kojih pacijent leži nepomično na pomičnom stolu koji se pomiče kroz CT skener. Kontrastno sredstvo, koje sadrži jod, putuje kroz krvotok i osvjetljava sve krvne žile u plućima, čineći ih vidljivima na snimkama. Radiolog može identificirati bilo kakve prekide u protoku krvi, što ukazuje na prisutnost ugruška.

Preciznost ovog testa dostiže 95-98%, što ga čini iznimno pouzdanim za dijagnosticiranje plućne embolije. CT angiografija može otkriti ugruške veličine od samo 2-3 milimetra u segmentnim arterijama, kao i veće embolije u glavnim plućnim arterijama. Dodatno, test pruža informacije o opsegu embolije i njezinoj lokalizaciji, što pomaže liječnicima u planiranju odgovarajućeg liječenja.

Pacijenti s alergijama na jod ili kontrastna sredstva zahtijevaju posebnu pripremu ili alternativne dijagnostičke metode. Također, osobe s teškim bubrežnim problemima mogu imati ograničenja u korištenju ovog testa zbog potencijalnih komplikacija povezanih s kontrastnim sredstvom.

D-Dimer Test Krvi

D-dimer test predstavlja ključni laboratorijski pokazatelj koji može otkriti prisutnost krvnih ugrušaka u organizmu kroz analizu specifičnog proteina koji nastaje raspadom fibrina. Ovaj jednostavan krvni test može se izvršiti u hitnim slučajevima i daje rezultate u roku od 30-60 minuta.

Test mjeri koncentraciju D-dimer proteina u krvi, čije su normalne vrijednosti ispod 0,5 mg/L ili 500 ng/mL. Povišene vrijednosti D-dimera mogu ukazivati na prisutnost aktivne tromboze ili embolije u organizmu. Važno je napomenuti da D-dimer test ima visoku osjetljivost od približno 95%, što znači da može otkriti gotovo sve slučajeve plućne embolije.

Međutim, specifičnost testa je niža, oko 40-50%, što znači da pozitivni rezultat ne potvrđuje automatski dijagnozu plućne embolije. Povišeni D-dimer može nastati zbog različitih stanja poput infekcije, upale, maligne bolesti, trudnoće ili nedavnih kirurških zahvata. Zbog toga se D-dimer test često koristi kao screening metoda za isključivanje plućne embolije kod pacijenata s niskim rizikom.

Kombinirajući D-dimer test s kliničkim simptomima i drugim dijagnostičkim kriterijima, liječnici mogu efikasno identificirati pacijente koji zahtijevaju dodatne dijagnostičke testove poput CT angiografije. Negativan D-dimer rezultat u kombinaciji s niskim kliničkim sumnjom može praktički isključiti dijagnozu plućne embolije, omogućavajući liječnicima da se fokusiraju na druge moguće uzroke simptoma.

Četvrti Način – Pregled Faktora Rizika U Osobnoj Anamnezi

Osobna medicinska historia često skriva ključne informacije koje mogu spasiti život. Liječnici iskusni u dijagnosticiranju plućne embolije znaju da se tromboembolijske epizode rijetko događaju iz vedra neba.

Nedavne Operacije Ili Dugotrajan Mirovanje

Kirurški zahvati predstavljaju jedan od najvažnijih faktora rizika za razvoj plućne embolije. Posebno su opasne operacije koje traju duže od 30 minuta, osobito ortopedski zahvati poput zamjene kuka ili koljena, gdje rizik od tromboze može dosegnuti čak 40-60%.

Dugotrajan mirovanje također značajno povećava rizik od nastanka krvnih ugrušaka. Nepokretnost duža od 4 sata, bilo zbog putovanja avionom, bolničkog ležanja ili gipsane imobilizacije, usporava protok krvi u venama nogu. Ovaj usporeni protok omogućuje formiranje ugrušaka koji se kasnije mogu odvojiti i putovati prema plućima.

Posebno su rizični pacijenti koji su prošli kroz kombinaciju kirurške intervencije i produžene imobilizacije. Njihov rizik od razvoja plućne embolije može se povećati za 10-20 puta u odnosu na zdravu populaciju.

Trudnoća I Hormonska Terapija

Trudnice imaju šest puta veći rizik od razvoja plućne embolije u usporedbi s netrrudnicama iste dobi. Ovaj povećani rizik povezan je s hormonskim promjenama koje povećavaju sposobnost zgrušavanja krvi, kao i s fizičkim pritiskom rastućeg fetusa na vene zdjelice.

Najveći rizik javlja se tijekom poroda i u prvih šest tjedana nakon poroda, kada je rizik od tromboembolije povećan čak 25 puta. Posebno su ugrožene žene koje rađaju carskim rezom, starije trudnice ili one s prethodnim tromboembolijskim epizodama.

Hormonska terapija, uključujući kontracepcijske pilule i nadomjesnu hormonsku terapiju, također značajno povećava rizik. Pilule treće generacije koje sadrže gestoden, desogestrel ili norgestimate nose tri do šest puta veći rizik od razvoja venskog tromboembolizma u odnosu na starije formulacije.

Ključni faktori koji dodatno povećavaju rizik kod žena na hormonskoj terapiji uključuju pušenje, prekomjernu tjelesnu težinu, obiteljsku anamnezu tromboze i dob stariju od 35 godina. Kombinacija ovih faktora može povećati rizik za više od 20 puta, što zahtijeva pažljivo razmatranje alternative terapije i redovito praćenje.

Peti Način – Klinički Pregled I Fizikalni Nalaz

Klinički pregled predstavlja najdostupniju dijagnostičku metodu koju liječnik može provesti odmah u ordinaciji. Fizikalni nalaz često otkriva ključne znakove koji upućuju na plućnu emboliju čak i prije složenijih testova.

Auskultacija Pluća I Srca

Auskultacija pluća kod plućne embolije može otkriti karakteristične zvukove koji upozoravaju na problema. Liječnici koriste stetoskop kako bi poslušali disanje i srčane tonove, tražeći abnormalnosti koje mogu ukazivati na emboliju.

Oslabljeni ili odsutni disni zvukovi javljaju se u 60% slučajeva plućne embolije. Zahvaćeni dio pluća često proizvodi tišu zvuk jer protok krvi kroz taj dio nije normalan. Liječnik može primijetiti da se jedan dio pluća ne čuje jednako dobro kao drugi tijekom dubokog udisanja.

Srčani galop ili dodatni tonovi pojavljuju se kod 25-30% pacijenata s plućnom embolijom. Srce pokušava kompenzirati povećani pritisak u plućnim arterijama, što rezultira abnormalnim srčanim ritmom. Ovi zvukovi često zvuče kao “taka-taka-taka” umjesto normalnog “lub-dub” ritma.

Šumovi u plućima mogu se čuti kod teže oblike plućne embolije. Krepitacije ili prasketavi zvukovi mogu ukazivati na upalni proces u plućnom tkivu ili nakupljanje tekućine. Međutim, važno je napomenuti da mnogi pacijenti s plućnom embolijom imaju potpuno normalan auskultatorni nalaz.

Pregled Nogu Za Znakove Tromboembolije

Pregled nogu omogućuje otkrivanje duboke venske tromboze (DVT), koja je izvor preko 90% plućnih embolija. Ovaj dio fizikalnog pregleda može pružiti ključne informacije o postojanju krvnih ugrušaka u venskom sustavu nogu.

Oteklina jedne noge predstavlja najčešći znak duboke venske tromboze. Zahvaćena noga često je 2-3 centimetra veća u opsegu od zdrave noge. Liječnik mjeri opseg listova i bedara na određenoj udaljenosti od specifičnih anatomskih točaka kako bi kvantificirao razliku.

Bolnost duž venske trase javlja se kod 70% pacijenata s dubokom venskom trombozom. Palpacijom duž unutranje strane lista i bedra liječnik može otkriti osjetljive ili bolne zone. Homan’s znak – bol u listu tijekom dorzifleksije stopala – pozitivan je u 30% slučajeva, ali nije specifičan za trombozu.

Crvenkasta ili modrikasta diskoloracija kože može se primijetiti na zahvaćenoj nozi. Koža često ima zagrijani osjećaj zbog upale oko ugruška. Superficijalne vene ponekad su proširene i vidljivije nego obično jer duboke vene nisu prohodne.

Temperatura kože razlikuje se između zdrave i zahvaćene noge kod duboke venske tromboze. Zahvaćena noga često je toplija za dodir zbog upalnog procesa oko ugruška. Liječnik poredi temperaturu obje noge dlanovima kako bi uočio razliku.

Važno je napomenuti da odsutnost fizikalnih znakova ne isključuje plućnu emboliju. Mnogi pacijenti s potvrđenom dijagnozom imaju potpuno normalan fizikalni nalaz, što naglašava potrebu za dodatnim dijagnostičkim metodama.

Šesti Način – Radiološke I Dodatne Pretrage

Kada klinički pregled i osnovni testovi ne daju konačnu dijagnozu, liječnici posežu za radiološkim pretragama koje mogu otkriti plućnu emboliju s najvećom preciznošću. Ove naprednije metode omogućavaju vizualizaciju krvnih sudova i srčanih funkcija.

Rendgen Snimka Prsnog Koša

Rendgen snimka prsnog koša često je prva radiološka pretraga kod sumnje na plućnu emboliju, premda njezina dijagnostička vrijednost može biti ograničena. Kod 68% pacijenata s potvrđenom plućnom embolijom rendgen snimka pokazuje normalan nalaz, što čini ovu pretragu nespecifičnom za ovu dijagnozu.

Specifični znakovi na rendgenu koji mogu ukazivati na plućnu emboliju uključuju:

Westemarkov znak – povećana prozirnost određenih dijelova pluća zbog smanjenog protoka krvi
Hamptronov grb – trokutasto zasjenjenje u perifernim dijelovima pluća
Povećanje desnog srčanog ventrikla – znak opterećenja desnog srca
Elevacija desnog dijafragmatica – može ukazivati na plućnu hipertenziju

Također, rendgen pomaže isključiti druge uzroke simptoma poput pneumonije, pneumotoraksa ili pleuralnog izljeva. Liječnici često koriste rendgen kao početnu pretragu jer je brza, dostupna i relativno jeftina, ali rijetko se oslanjaju samo na nju za konačnu dijagnozu.

EKG I Ehokardiografija Srca

EKG (elektrokardiogram) može otkriti karakteristične promjene koje nastaju zbog naglog opterećenja desnog srca kod plućne embolije. Najčešći EKG nalazi uključuju S1Q3T3 obrazac, koji se javlja kod 12-50% pacijenata s akutnom plućnom embolijom.

Ključne EKG promjene kod plućne embolije:

Ehokardiografija srca pruža detaljniji uvid u funkciju desnog srca i može otkriti znakove akutnog plućnog srca (cor pulmonale). Ova pretraga može pokazati dilataciju desnog ventrikla, povišen tlak u plućnoj arteriji i paradoksalno kretanje interventrikularnog septuma.

Transezofagusna ehokardiografija omogućava direktnu vizualizaciju ugrušaka u centralnim plućnim arterijama kod 60-80% pacijenata s masivnom plućnom embolijom. McConnellev znak – hipokinezija slobodne stijenke desnog ventrikla uz normalnu funkciju vrška – javlja se kod 77% pacijenata s akutnom plućnom embolijom.

Kombinacija EKG-a i ehokardiografije omogućava procjenu težine plućne embolije i rizika od smrtnog ishoda, što je ključno za odabir odgovarajuće terapije.

Kada Hitno Potražiti Liječničku Pomoć

Trenutačno pozivanje hitne pomoći spašava živote kada se javi kombinacija određenih simptoma plućne embolije. Pacijenti trebaju odmah nazvati 194 ako istovremeno osjećaju težak nedostatak zraka, oštru bol u prsima koja se pogoršava pri udisaju i vrtoglavicu s osjećajem da će se onesvijestiti.

Krvavi iskašljaj predstavlja alarmantni znak koji nikad ne smije čekati – čak i mala količina krvi u sputumu zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju. Ovaj simptom ukazuje na ozbiljno oštećenje plućnog tkiva koje može brzo progredirati.

Kolaps ili gubitak svijesti u kombinaciji s bilo kojim respiratornim simptomom signalizira masivnu plućnu emboliju koja blokira glavne plućne arterije. U ovim slučajevima svaka minuta može biti presudna za preživljavanje pacijenta.

Intenzivna bol u prsima koja se širi prema ramenu ili leđima, posebno ako se javlja s brzim i nepravilnim otkucajima srca, može značiti da je embolija zahvatila veće krvne žile. Ovakvi simptomi zahtijevaju hitnu hospitalizaciju i agresivno liječenje.

Simptomi šoka kao što su hladna i bljeđa koža, ubrzani puls preko 120 otkucaja u minuti i pad krvnog tlaka upozoravaju na kritično stanje. Plućna embolija može dovesti do zatajenja desnog srca u roku od nekoliko sati.

Zaključak

Plućna embolija predstavlja životno ugrožavajuće stanje koje zahtijeva brzo prepoznavanje i hitno medicinsko zbrinjavanje. Kombinacija različitih dijagnostičkih metoda – od prepoznavanja simptoma i fizikalnog pregleda do naprednih radioloških pretraga – omogućava točnu dijagnozu i pravovremeno liječenje.

Ključ uspješnog ishoda leži u educiranosti pacijenata o faktorima rizika i ranim znakovima upozorenja. Osobe s povećanim rizikom trebaju biti posebno oprezne i redovito se konzultirati s liječnikom o preventivnim mjerama.

Pravovremeno prepoznavanje simptoma i hitno pozivanje medicinske pomoći mogu spasiti život. U slučaju sumnje na plućnu emboliju ne smije se čekati – svaka minuta može biti presudna za konačni ishod.

Frequently Asked Questions

Što je plućna embolija i zašto je opasna?

Plućna embolija je ozbiljno medicinsko stanje koje nastaje kada krvni ugrušak blokira plućne arterije. Može dovesti do zatajenja disanja i srčane smrti u vrlo kratkom vremenu. Zbog potencijalno smrtonosnih posljedica, rano prepoznavanje simptoma i pravovremeno liječenje su ključni za spašavanje života.

Koji su najčešći uzroci plućne embolije?

Najčešći uzrok plućne embolije je venski tromboembolizam, s dubokom venskom trombozom (DVT) odgovornom za preko 90% slučajeva. Ostali uzroci uključuju masnu emboliju, zračnu emboliju i amnijsku emboliju. DVT nastaje kada se krvni ugrušci formiraju u dubokim venama, obično u nogama.

Koji su glavni simptomi plućne embolije?

Glavni simptomi uključuju otežano disanje (dispneja) koje se javlja kod više od 90% pacijenata, bol u prsima kod oko 75% pacijenata, ubrzani puls, cijanoza i krvavi iskašljaj. Simptomi se često javljaju naglo i variraju ovisno o veličini ugruška koji blokira plućne arterije.

Koji su faktori rizika za nastanak plućne embolije?

Ključni faktori rizika uključuju produženu nepokretnost, kirurške zahvate (posebno ortopedske), hormonsku terapiju, trudnoću i maligne bolesti. Trudnice imaju šest puta veći rizik, dok prethodna tromboembolijska bolest predstavlja najsnažniji prediktor budućih epizoda s 30% rizika od recidiva u prve dvije godine.

Kako se dijagnosticira plućna embolija?

Dijagnostika uključuje CT angiografiju pluća s točnošću od 95-98% i D-dimer test krvi koji otkriva prisutnost krvnih ugrušaka. Dodatne pretrage uključuju rendgen snimku prsnog koša, EKG i ehokardiografiju srca. Kombinacija testova s kliničkim simptomima omogućava preciznu dijagnozu.

Kada hitno pozvati liječničku pomoć?

Hitno pozovite liječničku pomoć ako se jave teški nedostatak zraka, oštra bol u prsima, vrtoglavica ili krvavi iskašljaj. Ovi simptomi mogu ukazivati na masivnu plućnu emboliju koja blokira glavne plućne arterije. Svaka minuta može biti presudna za spašavanje života.