Prepoznavanje autizma kod djece predstavlja jedan od najvažnijih koraka u osiguravanju pravovremene podrške i intervencije. Mnogi roditelji primjećuju da se njihovo dijete ponaša drugačije od vršnjaka, ali nisu sigurni što te razlike znače.
Autizam se može prepoznati kroz tri ključna područja: teškoće u komunikaciji, izazove u socijalnoj interakciji te ponavljajuće obrasce ponašanja. Rani znakovi uključuju izbjegavanje kontakta očima, kašnjenje u razvoju govora te neobične reakcije na senzorne podražaje.
Svako dijete jedinstveno je u svom razvoju, a razumijevanje specifičnih signala pomaže roditeljima donijeti informirane odluke o daljnjim koracima. Ova spoznaja može transformirati način na koji pristupaju odgoju i pružaju podršku svojoj djeci kroz njihov jedinstveni put odrastanja.
Rani Znakovi Autizma U Prvoj Godini Života
Prva godina dječjeg života donosi mnoštvo važnih razvojnih prekretnica koje roditelji pažljivo prate. Kod djece s autizmom neki od ovih ključnih signala može izostati ili se manifestirati drugačije od očekivanog.
Nedostatak Očnog Kontakta
Kontakt očima predstavlja jedan od najranijih i najvažnijih načina komunikacije između bebe i roditelja. Djeca s autizmom često izbjegavaju direktan pogled u oči već od najranijih mjeseci života.
Tipična beba uspostavlja kontakt očima s majkom tijekom dojenja već u prvim tjednima. Dijete s autizmom može gledati “kroz” roditelja ili potpuno usmjeriti pogled u stranu. Ova djeca često ne prate pogled odraslih kada se nešto pokušava pokazati ili se pozornost usmjerava na određeni objekt.
Roditelji ponekad opisuju kako im se čini da ih dijete “ne vidi” unatoč tome što je fizički prisutno. Nedostatak zajedničke pažnje kroz kontakt očima može biti jedan od najranijih signala koji upućuje na potrebu za dodatnim praćenjem razvoja.
Odgođeni Ili Neobični Zvukovi
Glasovni razvoj kod djece s autizmom često slijedi atipičan obrazac koji se razlikuje od uobičajenih faza brbljanja i prvih riječi. Bebe tipično počinju proizvoditi različite glasove već oko drugog mjeseca života.
Dijete s autizmom može potpuno preskočiti fazu brbljanja ili proizvoditi repetitivne glasove koji nemaju komunikacijsku svrhu. Neki mališani razvijaju složene vokalne obrasce koji zvuče gotovo melodijski, ali ne služe za interakciju s drugima.
Posebno zabrinjavajući znak je kada dijete prestane koristiti glasove koje je ranije proizvodilo. Ova regresija u glasovnom razvoju može se dogoditi između 12. i 18. mjeseca života i često predstavlja jedan od jasnijih upozoravajućih znakova.
Neobične Reakcije Na Dodir
Senzorna osjetljivost kod djece s autizmom često se manifestira kroz atipične reakcije na fizički kontakt i različite teksture. Ove reakcije mogu se kretati od ekstremne preosjetljivosti do potpunog nedostajanja odgovora na taktilne podražaje.
Neka djeca pokazuju izrazito negativne reakcije na lagane dodire, milovanjе ili čak svakodnevne aktivnosti poput oblačenja ili mijenjanja pelena. Takva beba može postati nekonzolabilna kada se pokuša umiriti uobičajenim načinima poput nježnog maženja.
S druge strane, pojedina djeca traže intenzivnu senzornu stimulaciju i mogu se snažno tiskati uz roditelje ili konstantno tražiti duboki pritisak. Ova potreba za senzornim inputom često se manifestira kroz neobične obrasce ponašanja kao što je udaranje glavom o tvrde površine ili konstantno trljanje određenih dijelova tijela.
Komunikacijski Izazovi Koji Ukazuju Na Autizam
Komunikacija predstavlja jednu od najvećih prepreka u svakodnevnom životu djece s autizmom. Ovi izazovi često se manifestiraju kroz nekoliko specifičnih obrazaca koji mogu pomoći roditeljima u prepoznavanju potreba svog djeteta.
Kašnjenje U Razvoju Govora
Kašnjenje u govoru kod djece s autizmom može se manifestirati na različite načine i u različitim fazama razvoja. Dijete koje u dobi od 12 mjeseci ne reagira na svoje ime ili ne pokazuje zanimanje za komunikaciju s roditeljima može pokazivati rane znakove autizma. U dobi od 16 mjeseci, dijete s tipičnim razvojem već koristi nekoliko prepoznatljivih riječi, dok dijete s autizmom može ostati potpuno nijemo.
Statistike pokazuju zabrinjavajuće podatke o komunikacijskim kašnjenjima:
| Dob | Tipičan razvoj | Mogući znakovi autizma |
|---|---|---|
| 12 mjeseci | Prvo “mama” ili “tata” | Nema prepoznatljivih riječi |
| 18 mjeseci | 10-20 riječi | Manje od 5 riječi ili nijemnost |
| 24 mjeseca | 50+ riječi, spajanje riječi | Ograničen vokabular, nema fraza |
| 3 godine | Složene rečenice | Jednostavne riječi ili eho-govori |
Regresija u govoru predstavlja posebno alarmantni znak koji zahtijeva hitnu pozornost. Dijete koje je počelo govoriti može iznenada prestati koristiti riječi koje je prethodno znalo. Ovaj fenomen pogađa približno 25% djece s autizmom i može se dogoditi između 15. i 24. mjeseca života.
Neobičan ritam i ton glasa također mogu upućivati na autizam. Dijete može govoriti robotski, monotono ili s neočekivanim naglascima koji ne odgovaraju njihovoj okolini. Neki stručnjaci opisuju ovaj ton kao “profesorski” jer dijete može koristiti formalni jezik umjesto dječjeg načina izražavanja.
Ponavljanje Riječi Ili Fraza
Eho-govor ili ehololija predstavlja jedan od najprepoznatljivijih komunikacijskih obrazaca kod djece s autizmom. Dijete može ponavljati riječi ili fraze koje je čulo na televiziji, od roditelja ili iz drugih izvora, često bez razumijevanja njihova značenja. Ova ponašanja mogu biti trenutna – dijete odmah ponavlja ono što je čulo, ili odgođena – ponavlja fraze satima ili danima kasnije.
Skriptirani govor omogućuje djeci komunikaciju kroz memorirane sekvence riječi. Umjesto spontanog odgovora na pitanje “Kako se zoveš?”, dijete može recitirati cijelu reklamu ili dijalog iz crtanog filma. Ova strategija pomaže im da sudjeluju u razgovoru, ali često zbunjuje sugovornike koji ne razumiju vezu između pitanja i odgovora.
Repetitivni obrasci govora mogu se manifestirati kroz opsesivno postavljanje istih pitanja. Dijete može kontinuirano pitati “Kada idemo doma?” bez obzira na odgovor koji prima. Ovakva ponašanja često služe kao način smirivanja u stresnim situacijama ili kad dijete osjeća nesigurnost.
Kombiniranje eho-govora s funkcionalnom komunikacijom može pokazivati napredak u razvoju. Dijete može početi koristiti ponavljane fraze u kontekstualnim situacijama – na primjer, koristi frazu iz crtića kad želi nešto zatražiti, što pokazuje početak razumijevanja komunikacijske funkcije.
Teškoće U Razumijevanju Neverbalnih Signala
Interpretacija facijalnih izraza predstavlja značajan izazov za djecu s autizmom. Oni mogu imati poteškoća u razumijevanju razlike između sretnog i tužnog lica, što otežava njihovu sposobnost primjerenog reagiranja u socijalnim situacijama. Ova neurološka razlika utječe na njihovu sposobnost stvaranja empatijskih veza s vršnjacima i odraslima.
Gestovi poput pokazivanja, mahanja ili kimanja često ostaju nerazumljivi za dijete s autizmom. Tipično dijete u dobi od 12 mjeseci počinje pokazivati stvari koje ga zanimaju, dok dijete s autizmom može ignorirati roditeljevo pokazivanje ili neće samo pokazivati na objekte koje želi. Ovaj nedostatak zajedničke pozornosti predstavlja ključnu razvojnu prepreku.
Razumijevanje tona glasa i emocionalnih nijansi u govoru često je ograničeno kod djece s autizmom. Oni mogu doslovno interpretirati sarkastične komentare ili propustiti upozoravajuće tonove u roditeljskom glasu. Ova teškoća može dovesti do neprimjerenih reakcija u situacijama koje zahtijevaju suptilno razumijevanje komunikacijskih signala.
Osobni prostor i fizička bliskost mogu stvarati nelagodu ili konfuziju. Dijete s autizmom možda neće razumjeti kad se netko osjeća neugodno zbog pretjerane blizine ili može samo tražiti fizičku utjehu na načine koji drugima djeluju neobično. Ove socijalne norme zahtijevaju eksplicitno učenje umjesto intuitivnog razumijevanja.
Socijalni Znakovi Koji Mogu Ukazivati Na Autizam
Socijalna interakcija predstavlja srce dječjeg razvoja, a kod djece s autizmom ovaj aspekt često izaziva najveće teškoće. Prepoznavanje socijalnih znakova autizma omogućava roditeljima pravovremeno prepoznavanje potreba svog djeteta i traženje odgovarajuće podrške.
Izbjegavanje Društvenih Interakcija
Dijete s autizmom često pokazuje izraženo nezanimanje za društvene situacije koje vršnjaci prirodno prihvaćaju. Takvo se dijete može povući u svoj svijet tijekom obiteljskih okupljanja, prekrije glavu jastukom kad dolaze gosti ili ostane mirno u kutu dok se ostala djeca igraju.
Također, ova djeca izbjegavaju grupne aktivnosti poput dječjih rođendanskih proslava, programa u vrtiću ili zajedničkih igara u parku. Umjesto pridruživanja drugim mališanima na klackalici ili ljuljački, oni često preferiraju sami istražiti pijesak ili promatrati lišće na stablu.
Dodatno, dijete može pokazivati otpor prema društvenim ritualima koji su drugu djeci prirodni. To uključuje odbijanje pozdravljanja, mahanja na rastanku ili sudjelovanja u zajedničkim pjesmicama i igrama tijekom druženja s vršnjacima.
Teškoće U Igranju S Vršnjacima
Igra s drugom djecom zahtijeva složene socijalne vještine koje djeca s autizmom tek trebaju naučiti. Oni često ne razumiju nepisana pravila društvene igre, poput čekanja reda, dijeljenja igračaka ili pregovaranja o ulogama u igri “mamice i tatice”.
Paralelna igra, gdje djeca igraju jedno pokraj drugoga bez direktne interakcije, može dugotrajan ostati jedini oblik “društvenog” igranja. Dijete s autizmom može satima graditi kocke dok se drugo dijete igra nedaleko, ali bez pokušaja uključivanja ili dijeljenja aktivnosti.
Osim toga, ova djeca često imaju fiksaciju na određene igračke ili aktivnosti te odbijaju prihvatiti kompromise ili promjene koje predlažu vršnjaci. Ako vole sortirati automobile po bojama, mogu se uzrujati kad drugi mališan pokuša koristiti “njihov” crveni automobil ili predloži drugačiju igru.
Nedostatak Empatije I Razumijevanja Tuđih Osjećaja
Dijete s autizmom može djelovati ravnodušno kad se drugo dijete rasplače ili povrijedi. Dok vršnjaci prirodno pristupaju utješiti prijatelja ili doći pomoći, ono može nastaviti svoju aktivnost kao da se ništa nije dogodilo.
Čitanje emocija iz lica ili tona glasa predstavlja značajan izazov za ovu djecu. Oni mogu propustiti očigledne znakove da je netko tužan, ljut ili uzbuđen, što otežava njihovo prilagođavanje socijalnim situacijama i održavanje prijateljstava.
| Situacija | Tipična Reakcija Vršnjaka | Moguća Reakcija Djeteta s Autizmom |
|---|---|---|
| Prijatelj plače | Pristupa i pita “što ti je?” | Nastavi svoju igru |
| Netko se ljuti | Pokušava smiriti situaciju | Ne prepozna ljutnju |
| Dijeli radost | Želi sudjelovati | Ostane fokusiran na vlastitu aktivnost |
Nadalje, ova djeca mogu imati teškoća s razumijevanjem društvenih očekivanja u različitim situacijama. Ne razumiju zašto trebaju biti tiši u knjižnici ili zašto ne smiju dodirivati nepoznate ljude, što može dovesti do neugodnih situacija za obitelj.
Repetitivno Ponašanje I Ograničeni Interesi
Repetitivno ponašanje i ograničeni interesi predstavljaju treći ključni znak koji pomaže u prepoznavanju autizma kod djece. Ova ponašanja mogu se manifestirati kroz različite oblike koji često zbunjuju roditelje.
Stereotipni Pokreti Tijela
Stereotipni pokreti predstavljaju ponavljajuće fizičke aktivnosti koje dijete izvršava bez jasnog cilja. Mahanje rukama, ljuljanje tijela ili okretanje predmeta postaju uobičajene aktivnosti za dijete s autizmom.
Pljesak rukama često se javlja kad je dijete uzbuđeno ili pod stresom. Neki roditelji primjećuju da se njihovo dijete ljulja naprijed-nazad satima, osobito kad gleda televiziju ili sluša glazbu.
Okretanje predmeta u rukama može postati opsesija, gdje dijete neprestano okreće točkove na igračkama ili druge okrugle objekte. Hodanje na prstima također pripada ovoj kategoriji ponašanja i često se javlja kod djece s autizmom.
Ovi pokreti služe kao način samoregulacije i smirivanja za dijete. Kad roditelj pokuša prekinuti stereotipni pokret, dijete može postati uznemireno ili pokazati otpor.
Opsjednutost Određenim Temama
Opsjednutost određenim temama manifestira se kroz intenzivnu koncentraciju na uski spektar interesa. Dijete s autizmom može satima razgovarati o vlakovima, dinosaurima ili određenim crtanim filmovima.
Pamćenje detalja o omiljenim temama postaje nevjerojatno precizno. Dijete može znati sve modele vlakova, njihove godine proizvodnje i tehničke specifikacije, dok istovremeno ne pokazuje interes za druge dječje aktivnosti.
Kolekcioniranje povezanih predmeta često prati ovu opsjednutost. Polica u dječjoj sobi može biti puna figurica dinosaura poredanih po specifičnom redoslijed koji samo dijete razumije.
Razgovor s vršnjacima postaje ograničen na omiljene teme. Kad se dijete pokuša uključiti u društvene situacije, često preusmjerava razgovor na svoje interese, što može otežati stvaranje prijateljstava.
Potreba Za Rutinom I Otpor Promjenama
Potreba za rutinom kod djece s autizmom prelazi uobičajeno dječje ponašanje i postaje uvjet za njihovo funkcioniranje. Manja promjena u dnevnim aktivnostima može dovesti do značajnog uznemiravanje.
Jutarnje rutine moraju se odvijati u istom redoslijed: ustajanje, oblačenje, doručak i odlazak u vrtić moraju slijediti isti obrazac. Kad roditelj pokuša promijeniti redoslijed aktivnosti, dijete može reagirati plačem ili bijesom.
Promjena putanje do poznatih mjesta također može izazvati snažnu reakciju. Dijete može inzistirati na istom putu do vrtića svaki dan, čak i kad postoji brža alternativa.
Prilagođavanje novim situacijama zahtijeva duže vrijeme i postupnu pripremu. Odlazak u novi restoran ili promjena sobe u kući mogu biti izazovni za dijete koje traži predvidljivost u svojoj okolini. Priprema kroz priče, fotografije ili postupno upoznavanje s novinama pomaže u ublažavanju stresa koji promjene donose.
Senzorni Problemi Kod Djece S Autizmom
Senzorna osjetljivost često postaje jedan od najvidljivijih znakova autizma koji roditelji primjećuju u svakodnevnom životu. Djeca s autizmom doživljavaju svijet oko sebe drugačije – njihov se živčani sustav često bori s obradom različitih senzornih informacija.
Preosjetljivost Na Zvukove Ili Svjetlo
Preosjetljivost na zvukove može učiniti svakodnevne situacije pravim izazovom za djecu s autizmom. Oni mogu plakati ili bježati od zvukova koji drugoj djeci uopće ne smetaju – poput zvuka miksera, sušila za kosu ili čak mirisanje balona. Jedan roditelj opisuje kako je njihovo dijete u trgovini pokrivalo uši čim su čuli objavu preko razglasa.
Reakcije na svjetlo također mogu biti intenzivne i neočekivane. Dijete može inzistirati na nošenju sunčanih naočala i u zatvorenom prostoru ili se žaliti da ih boli od fluorescencijskih svijetla u školskim učionicama. Neki mališani izbjegavaju izlazak na sunce bez obzira na temperaturu, dok se drugi neprestano žmirkaju ili trepću.
Ove reakcije često rezultiraju izbjegavanjem određenih mjesta – kinodvorana, trgovačkih centara ili čak obiteljskih okupljanja gdje je glasno i živahno. Roditelji počinju primijetiti da dijete postaje nemirno ili anksiozno u situacijama s previše vizualnih ili slušnih podražaja.
Neobične Reakcije Na Teksturu I Dodir
Tekstura hrane može postati pravi ratni polje za obitelji s djetetom s autizmom. Oni mogu odbacivati hranu zbog osjećaja u ustima – neće jesti ništa kremasto, grudasto ili što ima “čudnu” teksturu. Jedan roditelj priča kako njihovo dijete jede samo glatke namirnice poput jogurta i kruha bez korice.
Odjeća također izaziva snažne reakcije. Dijete može inzistirati na nošenju istih majica svaki dan jer im se sviđa kako se osjeća na koži, ili potpuno odbaciti novu odjeću jer “grize” ili “čudno se osjeća”. Etikete na odjeći mogu biti pravi izvor stresa – mnogi roditelji ih moraju potpuno uklanjati.
Dodir drugih ljudi često postaje problematičan. Djeca mogu odbacivati zagrljaje, čak i od najbližih članova obitelji, ili se čudno ponašati kada ih netko slučajno dotakne. S druge strane, neki mališani traže duboki pritisak i vole biti “zagrijeni” dekcima ili jastuci.
Traženje Ili Izbjegavanje Određenih Senzornih Podražaja
Traženje senzorne stimulacije često se očituje kroz ponašanja koja mogu zabrinuti roditelje. Dijete može žvakati neusjedrljive predmete poput olovaka, rukava majice ili čak namještaja. Neki mališani neprestano skaču, vrte se u krug ili traže aktivnosti koje im pružaju intenzivan tjelesni osjećaj.
Ljubav prema određenim teksturama može biti nevjerojatno specifična. Dijete može satima maziti mekanu dekicu, igrati se pijeskom ili neprestano dodirivati određene površine. Jedna majka opisuje kako njezino dijete može provesti pola sata mazeći baršunasti jastuk.
Izbjegavanje određenih aktivnosti postaje jednako izraženo kao i njihovo traženje. Djeca mogu paničiti zbog pranja kose, šišanja ili pranja zubiju zbog osjećaja koje to stvara. Neki potpuno izbjegavaju aktivnosti poput plivanja, crtanja prstima ili igre s modelirnom masom jer im je tekstura nepodnošljiva. Razumijevanje ovih obrazaca pomaže roditeljima prilagoditi okruženje i aktivnosti potrebama svoga djeteta.
Kada Posjetiti Stručnjaka Za Dijagnostiku
Kada se nakupe sumnje oko djetetova razvoja, najteže je pitanje ostaje – je li vrijeme za stručnu pomoć ili je dijete jednostavno drugačije? Većina roditelja želi biti sigurna da ne reagiraju pretjerano, ali istovremeno ne želi propustiti važnu priliku za ranu intervenciju.
Prepoznavanje Crvenih Zastavica
Govorne crvene zastavice zahtijevaju aznost kada dijete u 18 mjeseci ne koristi nijednu riječ ili u 24 mjeseca ne spaja dvije riječi. Regresija u govoru – kada dijete prestane koristiti riječi koje je već naučilo – predstavlja ozbiljan signal za uzbunu. Stručnjaci ističu da svaki gubitak već stečenih vještina zahtijeva trenutnu procjenu.
Socijalne crvene zastavice postaju vidljive kada dijete ne odgovara na svoje ime do prvog rođendana ili izbjegava kontakt očima tijekom interakcije. Nedostatak pokazivanja prstom do 15 mjeseci i neinteresiranost za druge ljudi predstavljaju ključne signale. Dijete koje se ne osmjehuje socijalnim osmjesima ili ne pokazuje radost kada vidi roditelje zahtijeva stručnu procjenu.
Ponašajne crvene zastavice uključuju intenzivne napade bijesa koji traju duže od uobičajenog ili se događaju u neočekivanim situacijama. Stereotipni pokreti poput mahanja rukama, vrtnje ili ljuljanja koji se pojavljuju često tijekom dana također signaliziraju potrebu za evaluacijom. Ekstremna reakcija na promjene u rutini može ukazati na potrebu za podrškom.
Pripreme Za Prvi Pregled
Dokumentiranje ponašanja pomaže stručnjacima u boljoj procjeni djetetovih potreba. Roditelje se potiče da vode dnevnik djetetova ponašanja najmanje dva tjedna prije pregleda, bilježeći specifične situacije koje izazivaju neobične reakcije. Snimanje kratkih video zapisa svakodnevnih aktivnosti može pružiti vrijedne informacije o djetetovim obrascima ponašanja.
Prikupljanje razvojne povijesti uključuje dokumentiranje ključnih razvojnih prekretnica poput prvog osmijeha, sjedenja, hodanja i govorenja. Informacije o trudnoći, porodu i ranom zdravstvenom stanju djeteta omogućavaju stručnjacima potpuniju sliku. Podaci o obiteljskoj anamnezi autizma ili drugih razvojnih poremećaja također su ključni za procjenu.
Priprema djeteta za pregled može uključivati postepeno uvođenje novih situacija kroz igru i priče. Vježbanje jednostavnih aktivnosti koje dijete može očekivati tijekom procjene pomaže u smanjenju anksioznosti. Donošenje omiljene igračke ili deke može pružiti utjehu tijekom pregleda.
Važnost Ranog Otkrivanja
Znanstvena istraživanja pokazuju da rana intervencija značajno poboljšava dugoročne ishode za djecu s autizmom. Studije potvrđuju da djeca koja primaju podršku prije treće godine života postižu bolje rezultate u komunikaciji, socijalnim vještinama i akademskom uspjehu. Plastičnost mozga u ranim godinama omogućava učinkovitije usvajanje novih vještina.
Mogućnosti intervencije u ranoj dobi fokusiraju se na prirodne učne situacije i svakodnevne aktivnosti. Terapijski pristupi koriste igru i rutinske aktivnosti kako bi podržali djetetov razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina. Rana podrška također pomaže obiteljima u razvijanju strategija koje olakšavaju svakodnevno funkcioniranje.
Dugoročne koristi ranog otkrivanja protežu se daleko u budućnost djeteta. Djeca koja primaju ranu podršku često postižu veću samostalnost u odrasloj dobi i bolje se integriraju u zajednicu. Obiteljska dinamika se također poboljšava kada roditelji razumiju potrebe svog djeteta i imaju pristup potrebnim resursima za podršku.
Conclusion
Prepoznavanje autizma kod djece predstavlja ključni korak prema osiguravanju prikladne podrške i intervencije koja može značajno poboljšati njihov razvoj i kvalitetu života. Svaki roditelj ima jedinstvenu priliku da postane partner u ovom procesu kroz pažljivo praćenje djetetovog ponašanja i razvoja.
Stručna podrška i rana dijagnostika omogućuju djeci s autizmom da ostvare svoj puni potencijal kroz prilagođene strategije učenja i komunikacije. Važno je napomenuti da svako dijete napreduje svojim tempom i da pozitivni ishodi ovise o individualnom pristupu i kontinuiranoj podršci.
Roditeljska intuicija često predstavlja prvi korak prema razumijevanju djetetovih potreba. Kombiniranjem te intuicije sa stručnim znanjem stvaraju se temelji za uspješno putovanje kroz izazove i radosti odgoja djeteta s autizmom.
Frequently Asked Questions
Koji su najčešći rani znakovi autizma kod djece?
Najčešći rani znakovi autizma uključuju izbjegavanje kontakta očima, kašnjenje u razvoju govora, neobične reakcije na senzorne podražaje (zvukove, svjetlo, teksturu), te ponavljajuće obrasce ponašanja. Djeca često pokazuju nezainteresiranost za društvene situacije, teškoće u igranju s vršnjacima i mogu biti opsjednuta određenim temama ili rutinama.
Kada trebam posjetiti stručnjaka zbog sumnje na autizam?
Posjetite stručnjaka ako primjetite “crvene zastavice” poput značajnog kašnjenja u govoru, potpunog izbjegavanja kontakta očima, regresije u razvoju, intenzivnih napada bijesa ili nedostatka zainteresiranosti za društvene interakcije. Važno je tražiti pomoć što ranije, idealno prije treće godine djetetova života.
Zašto je rano otkrivanje autizma važno?
Rano otkrivanje autizma ključno je jer omogućava pravovremenu intervenciju koja značajno poboljšava dugoročne ishode. Znanstvena istraživanja pokazuju da djeca koja primaju podršku prije treće godine postižu bolje rezultate u komunikaciji, socijalnim vještinama i akademskom uspjehu, što olakšava njihovo funkcioniranje u društvu.
Kako se manifestiraju senzorni problemi kod djece s autizmom?
Djeca s autizmom često pokazuju preosjetljivost na zvukove koji drugima ne smetaju, neobične reakcije na svjetlo (nošenje sunčanih naočala u zatvorenom), odbijanje određenih tekstura hrane ili odjeće, te izbjegavanje dodira. Neki traže intenzivnu senzornu stimulaciju, dok drugi mogu biti preosjetljivi na sve vrste podražaja.
Kako mogu pripremiti dijete s autizmom na promjene u rutini?
Promjene u rutini mogu biti stresne za djecu s autizmom jer im rutina pruža osjećaj sigurnosti. Priprema kroz priče, fotografije ili vizualne raspored može pomoći ublažiti stres. Postupno uvodite promjene i objasnite ih unaprijed. Važno je razumjeti da njihova potreba za rutinom nije tvrdoglavost već način samoregulacije.
