Pojam bračne stečevine jedan je od ključnih koncepata u hrvatskom obiteljskom pravu koji često izaziva nedoumice tijekom brakorazvodnih postupaka. Predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom tijekom trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine.
Bračna stečevina obuhvaća svu imovinu stečenu zajedničkim radom bračnih drugova tijekom trajanja braka, pri čemu su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici te imovine, osim ako nisu drukčije ugovorili. Važno je razlikovati bračnu stečevinu od vlastite imovine koju je bračni drug imao prije sklapanja braka ili stekao nasljedstvom ili darom tijekom braka.
Razumijevanje što jest, a što nije bračna stečevina može značajno utjecati na podjelu imovine nakon prestanka braka. Sudska praksa u Hrvatskoj jasno definira stanove kupljene tijekom braka i zajednička ulaganja u posao kao bračnu stečevinu, dok imovina stečena prije braka ili nasljedstvom obično ne ulazi u ovaj pravni okvir.
Što sve ulazi u bračnu stečevinu?
Bračna stečevina obuhvaća točno određene vrste imovine prema Obiteljskom zakonu. Imovina stečena radom bračnih drugova tijekom trajanja bračne zajednice automatski ulazi u bračnu stečevinu. Oba bračna druga postaju suvlasnici takve imovine u jednakim dijelovima, osim ako nisu drugačije ugovorili.
Stan kupljen tijekom braka pripada bračnoj stečevini bez obzira tko je formalno upisan kao vlasnik. Županijski sudovi u RH potvrdili su da stanovi kupljeni zajedničkim sredstvima ili sredstvima zarađenim tijekom trajanja braka predstavljaju bračnu stečevinu.
Poslovni udjeli u tvrtkama stečeni tijekom braka također čine bračnu stečevinu. Sudska praksa jasno potvrđuje da poslovni udjeli stečeni radom za vrijeme bračne zajednice pripadaju oboma bračnim drugovima kao suvlasnicima u jednakim dijelovima.
Prihodi iz radnog odnosa i sredstva iz kredita odobrenih tijekom braka ubrajaju se u bračnu stečevinu. Omjer sudjelovanja pojedinog bračnog druga u otplati kredita nije relevantan za podjelu takve imovine.
Zajednička ulaganja u poslovne pothvate tijekom trajanja braka također se smatraju bračnom stečevinom, neovisno o tome koji je bračni drug formalno registriran kao nositelj poslovne djelatnosti.
Imovina koja se izričito ne smatra bračnom stečevinom
Obiteljski zakon jasno definira koja imovina ne ulazi u bračnu stečevinu, bez obzira na trajanje braka. Vlastita imovina bračnog druga obuhvaća sve što je posjedovao prije sklapanja braka te ostaje njegovo isključivo vlasništvo. Prema članku 39. Obiteljskog zakona (NN 103/15), u vlastitu imovinu spada i sve što je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od rada.
Konkretno, u vlastitu imovinu spadaju:
- Imovina stečena prije sklapanja braka
- Nasljedstvo dobiveno tijekom braka
- Darovi primljeni tijekom bračne zajednice
- Imovina stečena na temelju drugih pravnih poslova koji nisu vezani uz rad
Sudska praksa potvrđuje da imovina stečena prije braka ostaje vlastita imovina bračnog druga i ne postaje dijelom bračne stečevine, čak i ako se koristi za zajedničke potrebe obitelji. Značajno je napomenuti da odvojene bankovne račune otvorene prije braka, kao i osobne stvari, bračni drug zadržava kao vlastitu imovinu i o njoj samostalno odlučuje.
Bračni ugovor kao način uređenja imovinskih odnosa
Bračni ugovor predstavlja zakonsku mogućnost koja omogućuje bračnim drugovima uređenje imovinskih odnosa prema vlastitim željama. Sklapanje bračnog ugovora zahtijeva strogu formalnu proceduru – mora biti sastavljen u pisanom obliku s ovjerenim potpisima kod javnog bilježnika. Bez ove ovjere, ugovor nema pravnu valjanost.
Sadržaj bračnog ugovora može obuhvatiti kako postojeću tako i buduću imovinu bračnih drugova. Parovi mogu definirati koja imovina pripada kojem bračnom drugu ili odrediti drugačije omjere suvlasništva od zakonski predviđenih jednakih dijelova. Bračnim ugovorom partneri imaju slobodu urediti:
- Vlasničke odnose na nekretninama
- Raspodjelu poslovnih udjela u trgovačkim društvima
- Status zajedničke ušteđevine i drugih financijskih sredstava
- Način podjele imovine u slučaju razvoda
Ograničenje bračnog ugovora odnosi se na zabranu ugovaranja primjene stranog prava na imovinskopravne odnose. Svaki bračni ugovor mora poštovati odredbe hrvatskog zakonodavstva.
Podjela bračne stečevine nakon razvoda braka
Podjela bračne stečevine nakon razvoda braka temelji se na načelu jednakosti udjela bračnih drugova. Prema Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske, bračna stečevina dijeli se između bračnih drugova na jednake dijelove, osim ako su drugačije ugovorili. Bračni drugovi imaju pravo na po 50% imovine koja se smatra bračnom stečevinom, bez obzira na individualni doprinos u njezinom stjecanju.
Kod podjele bračne stečevine nakon razvoda, oba bračna druga zadržavaju status suvlasnika na svim nekretninama i pokretninama koje čine bračnu stečevinu. Ova presumpcija o jednakim dijelovima vrijedi za imovinu stečenu nakon 1. srpnja 1999. godine. Za imovinu stečenu prije tog datuma primjenjivao se raniji Zakon o braku i porodičnim odnosima, prema kojem se udio svakog bračnog druga određivao prema njegovom doprinosu u stjecanju zajedničke imovine.
Raspolaganje bračnom stečevinom bez suglasnosti drugog bračnog druga smatra se apsolutno ništavnim. Ustavni sud Republike Hrvatske potvrdio je da pravni poslovi izvanredne uprave kojima se raspolaže bračnom stečevinom bez suglasnosti drugog bračnog druga nemaju pravnu valjanost. Ovo načelo štiti interese oba bračna druga tijekom podjele imovine nakon razvoda.
Bračna stečevina i nasljeđivanje
Bračna stečevina ima specifičan odnos prema nasljednom pravu koji je potrebno razumjeti kada se planira raspolaganje imovinom za slučaj smrti. Imovina koja čini bračnu stečevinu pripada oboma bračnim drugovima u jednakim dijelovima prema Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske.
U slučaju smrti jednog bračnog druga drugi bračni drug ne nasljeđuje cijelu bračnu stečevinu automatski. Umjesto toga nadživjeli bračni drug zadržava svoj suvlasnički dio (polovicu) bračne stečevine dok druga polovica ulazi u ostavinsku masu preminulog i podliježe pravilima nasljednog prava.
Nadživjeli bračni drug ima pravo nasljeđivanja dijela ostavine preminulog bračnog druga prema zakonskim odredbama o nasljeđivanju. Ovisno o tome tko su ostali nasljednici nadživjeli bračni drug može naslijediti različite udjele u ostavini preminulog.
Važno je istaknuti da vlastita imovina bračnog druga (ona stečena prije braka ili nasljeđivanjem tijekom braka) u cijelosti ulazi u ostavinsku masu i raspodjeljuje se prema pravilima nasljednog prava. Bračni drug može oporukom odrediti drugačiji način raspolaganja svojom imovinom uključujući i svoj dio bračne stečevine.
Izvanbračna zajednica i bračna stečevina
Izvanbračna zajednica u hrvatskom pravnom sustavu ima gotovo jednak tretman kao bračna zajednica u pogledu imovinskih odnosa. Prema Obiteljskom zakonu, životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ima iste imovinske učinke kao i bračna zajednica.
Imovina koju izvanbračni partneri steknu radom tijekom trajanja izvanbračne zajednice smatra se njihovom zajedničkom imovinom. Primjenjuju se ista pravila kao kod bračne stečevine – partneri postaju suvlasnici u jednakim dijelovima, osim ako nisu drugačije ugovorili. Stanovi, automobili, ušteđevina i poslovni udjeli stečeni tijekom izvanbračne zajednice spadaju u zajedničku imovinu.
Za dokazivanje postojanja izvanbračne zajednice potrebno je dokumentirati zajedničko stanovanje, financijsko zajedništvo i trajnost veze. Sudska praksa potvrđuje da izvanbračni partneri uživaju istu razinu zaštite imovinskih prava kao i bračni drugovi kod podjele imovine nakon prestanka zajednice.
Bračna stečevina zastara – kada nastupa?
Zastara potraživanja na ime bračne stečevine počinje teći od trenutka kada je bračna zajednica prestala. Rok zastare za potraživanje bračne stečevine iznosi 10 godina, što predstavlja opći zastarni rok propisan zakonom. Važno je razlikovati kada pravno prestaje bračna zajednica od faktičnog prestanka zajedničkog života.
Prema sudskoj praksi, za računanje zastare nije odlučan formalni prestanak braka (pravomoćnost presude o razvodu), nego stvarni prestanak bračne zajednice kada su bračni drugovi prekinuli zajednički život. Od tog trenutka počinje teći zastarni rok za potraživanja vezana uz bračnu stečevinu.
Tužbu za utvrđenje i podjelu bračne stečevine potrebno je podnijeti sudu u navedenom roku od 10 godina. Propuštanje ovog roka može rezultirati gubitkom prava na potraživanje dijela imovine stečene tijekom braka. Rokovi zastare primjenjuju se jednako i kod imovine stečene u izvanbračnoj zajednici.
Često postavljana pitanja
Što je bračna stečevina prema hrvatskom zakonu?
Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom tijekom trajanja bračne zajednice. Prema Obiteljskom zakonu, oba bračna druga postaju suvlasnici te imovine u jednakim dijelovima, osim ako nisu drugačije ugovorili. To uključuje plaće, nekretnine kupljene tijekom braka, poslovne udjele u tvrtkama i sva druga sredstva stečena zajedničkim radom, bez obzira na to tko je formalno upisan kao vlasnik.
Što ne ulazi u bračnu stečevinu?
U bračnu stečevinu ne ulazi vlastita imovina bračnih drugova, koja obuhvaća sve što je osoba posjedovala prije sklapanja braka te imovinu stečenu tijekom braka nasljedstvom ili darovanjem. Također, vlastita imovina je i ona stečena na temelju drugih pravnih poslova koji nisu vezani uz rad. Odvojeni bankovni računi i osobne stvari također ostaju u isključivom vlasništvu svakog bračnog druga.
Kako se dijeli bračna stečevina nakon razvoda?
Bračna stečevina se nakon razvoda dijeli na jednake dijelove između bračnih drugova, osim ako su drugačije ugovorili. Oba bračna druga zadržavaju status suvlasnika na svim nekretninama i pokretninama koje čine bračnu stečevinu. Ovo načelo jednakosti udjela primjenjuje se na imovinu stečenu nakon 1. srpnja 1999. godine. Raspolaganje bračnom stečevinom bez suglasnosti drugog bračnog druga smatra se ništavnim.
Što je bračni ugovor i kako funkcionira?
Bračni ugovor je dokument kojim bračni drugovi mogu prema vlastitim željama definirati imovinske odnose. Mora biti u pisanom obliku i ovjeren kod javnog bilježnika. Ugovorom se može odrediti vlasnički status nekretnina, raspodjela poslovnih udjela, status zajedničke ušteđevine i način podjele imovine u slučaju razvoda. Ugovor ne može sadržavati odredbe koje primjenjuju strano pravo na imovinskopravne odnose.
Kako se tretira bračna stečevina u nasljednom pravu?
Nakon smrti jednog bračnog druga, preživjeli bračni drug zadržava svoj suvlasnički dio bračne stečevine (obično polovicu). Druga polovica ulazi u ostavinsku masu preminulog i podliježe pravilima nasljednog prava. Vlastita imovina preminulog također ulazi u ostavinsku masu. Bračni drug može oporukom odrediti drugačiji način raspolaganja svojom imovinom, uključujući i svoj dio bračne stečevine.
Ima li izvanbračna zajednica ista imovinska prava kao brak?
Da, izvanbračna zajednica u hrvatskom pravnom sustavu ima gotovo jednak tretman kao bračna zajednica. Prema Obiteljskom zakonu, imovina koju izvanbračni partneri steknu radom tijekom trajanja izvanbračne zajednice smatra se njihovom zajedničkom imovinom. Partneri postaju suvlasnici u jednakim dijelovima, osim ako nisu drugačije ugovorili. Sudska praksa potvrđuje jednaku razinu zaštite imovinskih prava.
Koji je rok zastare za potraživanje bračne stečevine?
Rok zastare za potraživanje bračne stečevine iznosi 10 godina i počinje teći od trenutka kada bračna zajednica faktički prestane. Važno je razlikovati pravni prestanak braka (razvod) od faktičkog prestanka zajedničkog života. Zastarni rok počinje teći kada su bračni drugovi prekinuli zajednički život. Propuštanje ovog roka može rezultirati gubitkom prava na potraživanje dijela imovine stečene tijekom braka.
